fbpx

Anđelko Katinić: Zašto se želje ‘ne ostvaruju’?

 

Koliko puta ste imali priliku za promjene, no bilo vas je strah nepoznatog pa ste odustali ili ste slušali nekoga drugog umjesto sebe i svoje intuicije. Kasnije ste shvatili kako ste učinili veliki propust, počeli ste se okrivljavati ili samosažaljevati jer ste uvidjeli da vam je vaša nesigurnost ‘oduzela’ nešto što oduvijek želite. Da li vam je poznata ovakva situacija !?

Jedna prosječna osoba, mnogo puta u životu nađe su u ovakvoj situaciji ! To su situacije kada nam svemir dovede našu želju u stvarnost, no mi ne prepoznamo manifestaciju te propuštamo da preuzmemo ono što smo u sebi stvorili i privukli. Pokušati ću to malo bolje prikazati kroz jedan klasični primjer sličan nekima koje sam i sam svojevremeno osjetio na svojoj koži.

Uzmimo za primjer osobu ‘A’ koja želi udoban dom, novi automobil i putovati po svijetu sa obitelji. Osoba ‘A’ sve to već dugo želi no ne može si priuštiti ništa od toga jer zarađuje tek toliko da može preživjeti i nahraniti obitelj. U jednom trenutku osoba ‘A’ susreće poznanika kojeg nije dugo vidjela, njih dvoje kroz razgovor dolaze na temu ‘posao’. U tome trenutku poznanik govori kako se upravo sprema da ovih dana ide u inozemstvo raditi, prilika mu se pojavila ‘niotkuda’ i ne želi ju propustiti makar ne zna ništa o mjestu gdje ide a niti o firmi za koju će raditi. No unatoč svemu poznanik predlaže osobi ‘A’ da se i ona prijavi, primiti će ga sigurno kaže, jer im trebaju dobri i motivirani radnici. Osoba ‘A’ u početku biva ushićena , uzima broj telefona i govori poznaniku da će se svakako prijaviti.

Hodajući prema kući osoba ‘A’ već u svojoj glavi zamišlja ishod takve situacije; dobro plaćen posao, život sa obitelji u nekom boljem i sigurnijem okruženju, stan, novi auto, godišnji odmori i opušten život. Sve ono čemu je se uvijek nadao i što je za sebe priželjkivao !
Na putu prema kući osoba ‘A’ susreće još dvojicu prijatelja s kojima podijeli što mu se dogodilo i upita ih što oni misle o tome. Naime on veoma cijeni te svoje prijatelje jer su dobri i pošteni ljudi koji uz to dijele iste životne probleme kao i on sam; težak posao, život u siromaštvu i sve drugo što dolazi s time.

Oni mu govore sljedeće; upozoravaju ga da bude oprezan, jer sve to zvuči previše dobro da bi bilo istinito. Jedan mu govori ‘nismo mi ljudi te sreće’ , dok ga drugi tapše po ramenu. Drugi nadodaje; otići ćeš tamo, odraditi ćeš mjesec, neće ti platiti..i što ćeš onda !? Niti novaca, niti karte za povratak kući. A i kada se vratiš kući, što onda !? Dao si otkaz a drugi posao ćeš teško naći.

Odjednom sav onaj entuzijazam nestaje i osoba ‘A’ se vraća u svoje naviknuto stanje uma, ono stanje koje ga drži tu gdje jeste i čini mu život takvim kakav jeste. Dolazi kući i odlaže svoje stvari a broj telefona koji mu je ostavio poznanik gužva i baca misleći u sebi;

‘Umalo sam učinio veliku grešku, napustio siguran posao, kakav je takav je ali je siguran. Što da sam otišao i ostavio svoju obitelj na cijedilu, kako bi im se vratio pred oči kada bi me oni tamo izradili !?’
I tako osoba ‘A’ nastavlja da živi svoj život držeći se čvrsto za poznato, ne želeći poduzeti ni najmanji rizik zbog bojazni kako bi mogao izgubiti i ono malo što ima. No osoba ‘A’ kao i mnogi drugi nije svjesna kako je ona ta koja si ‘daje i oduzima’ dok je život samo odraz njegove vjere, njegovih misli, njegovih riječi, dijela i emocija.
Četiri godine kasnije osoba ‘A’ još uvijek razmišlja o tome što bi bilo da je otišao, u njemu se sada već pojavljuje ogromna ljutnja na sebe jer nije barem pokušao. Ovdje gdje je ostao ništa se nije promjenilo, barem na na bolje ! ‘Možda sam trebao’ je postala vječna misao u njegovoj glavi. I onda jednog dana osoba ‘A’ ponovno susreće svoga starog poznanika te njih dvojica ulaze u razgovor. U jednom trenutku poznanik ga upita da li je se ikada javio za ono radno mjesto, na što mu osoba ‘A’ odgovara da nije bilo moguće za njega da ide, iz nekih osobnih problema. ‘Ah, baš šteta’ govori mu poznanik i nastavlja da mu prepričava kako je taj posao promjenio njegov život iz temelja, pokazuje mu slike od obitelji, od svog novog automobila, nove kuće i prelijepih destinacija koje je obilazio na godišnjim odmorima.

Gledajući sve to osoba ‘A’ se počela osjećati kao da gubi tlo pod nogama, uvidjevši kako veliki propust je napravila prije četiri godine. No na njegovo oduševljenje poznanik mu ponovno daje broj na koji se može javiti ukoliko želi da i sam počne raditi s njime. Osoba ‘A’ uzima broj sa velikim zahvaljenjem i govori kako ga ovaj puta ništa neće zaustaviti i da će se svakako prijaviti.

Kada su se pozdravili i rastali, osoba ‘A’ je krenula kući sa osmjehom na licu; ‘to je to’ govorio je sam sebi cijelo vrijeme, ‘to je konačno to’. Hodajući tako zamišljen naleti na svoja dva dobra prijatelja te odluči sjesti s njima i ispričati im što je se upravo dogodilo. Nakon što im je sve ispričao prijatelji počeše da ga upozoravaju i daju mu ‘prijateljske’ savjete. U tome trenutku osoba ‘A’ prepozna ‘zamku’ u prijateljskim riječima sjetivši se kako je prije četiri godine upravo zbog tih riječi odustao od prilike koja je u sebi nosila ispunjenje svih njegovih težnji. Ustaje se, zahvaljuje svojim prijateljima na svemu i odlučno govori; ‘ovoga puta ću slijediti svoje srce (intuiciju)’

Na putu do kuće imao je dovoljno vremena da se prisjeti svega te je tada po prvi puta vidio kako je zapravo kroz život imao mnoge ponude i prilike koje je propustio i odbacio zbog nepovjerenja u sebe i zbog slušanja drugih. Shvatio je kako je svaka ta prilika u sebi nosila ispunjenje njegovih potreba no on to tada nije mogao prepoznati, ali sada sve vidi kristalno jasno. Osoba ‘A’ od toga trenutka počinje život gledati drugim očima.

Osoba ‘A’ je shvatila da ostvarenje želja nikada ne dolazi kao gotov proizvod. Ako netko recimo želi biti bogat, život mu neće tek tako donijeti bogatstvo ali će mu zasigurno otvarati vrata koja vode do njega. Pitanje je samo koliko je budna svijest onoga koji traži, jer onaj koji ‘spava’ često sam sebe ‘žednog preko vode’ prevede.

Život u sebi sadrži sve ono što nam je potrebno, sve što želimo i o čemu sanjamo, no zbog suženog djelovanja svijesti mi propuštamo da prepoznamo manifestacije svojih želja i planova. Često želimo nešto što od nas zahtijeva da se prepustimo nepoznatom i tu većina nas odustaje jer nismo spremni napustiti ono što mislimo da imamo, iz straha da to nešto izgubimo, mada ni sami nismo zadovoljni s tim ‘nečim’..No, bolje išta nego ništa misli siromašan um!

Život nam uvijek donosi ono što od njega tražimo no potrebno je biti prisutan u svjesnosti sadašnjeg trenutka kako bi primijetili vrijednosti koje ulaze u naš život. Ništa nije skriveno od nas niti nam je što uskraćeno, ali smo mi suviše odsutni od sebe i života te zbog toga propuštamo da primjećujemo veličanstvene manifestacije koje se odvijaju svakodnevno.

Prije svega je potrebno da počnemo vjerovati u sebe, da se počnemo voljeti bez obzira na sve naše propuste. Moramo pronaći odlučnost, volju, cilj i početi da djelujemo u skladu sa onim što želimo živjeti. Prestati kriviti svijet i život za svoje probleme te preuzeti odgovornost za svoja uvjerenja, misli, riječi i djela jer to je ono što sačinjava stvarnost koju živimo. Prepoznati svaku osobu i situaciju kao priliku da nešto naučimo, jer to uistinu i jeste tako. Prestati tražiti čuda i početi ih živjeti, jer svaki udah jeste čudo, svaki otkucaj srca, svaka misao, svaka emocija… Mi jesmo najveće čudo ovoga univerzuma a sva druga čuda naše su djelo !

Kada naučimo bivati, razmišljati i djelovati na ovaj način…tek tada ćemo spoznati što je život uistinu… Vjerujte, On nije ni približno onome što većina nas vjeruje…On je mnogo, mnogo, mnogo više 🙂

Usudite se sanjati najveće ‘snove’ i vjerujte u njihovo ispunjenje, jer ono što se kroz vjeru ureže u vašu podsvijest zasigurno postaje stvarnost koju živite.

Namaste
Anđelko Katinić

 

Izvor: zivottosamja.blogspot.ba