Granice među nama

Većina nas, ako ne i svi, želimo imati dobre međuljudske odnose. Pogotovu shvatajući da smo svi jednaki po božanskim zakonima, da smo svi stvoreni Njegovom bezgraničnom Ljubavi, da smo rođeni iz nje, te poslani da iz te ljubavi djelujemo.

A s druge strane – ovdje, na ovom svijetu, svi smo individua za sebe i najčešće djelujemo samo našim umom, što nas stavlja pred dilemu kako uspostaviti dobre odnose.

Ako taj odnos usporedimo s novčićem vidjećemo da on ima dvije strane.
Ako se previše približimo ljudima, jedno kratko vrijeme će to funkcionisati, ali ćemo doći do tačke kad vidimo da su nas počeli koristiti čak i kad znaju da to ide na našu štetu. Npr.ako se suviše približite svom šefu, postaćete njegov “potrčko”, a ne uposlenik čija prava mora poštovati;

ili ćete primjetiti da vas prijatelj koristi tako što ste nekad na čekanju kad vam treba, dok s druge strane kad vi njemu trebate – ako se ne pojavite u momentu, počinje da se ljuti, optužuje da niste onakvi kako vas je on vidio.
I ne treba da budete onakvi kako vas on vidi, jer to je ono što on nosi u sebi i što god vi uradili, on van sebe neće vidjeti niša.

A ako se distancirate od ljudi možete se osjećati neispunjeno, jer u vama postoji potreba za bliskošću, ljubavi i potvrđivanjem.

Da bi ste imali dobre međuljudske odnose uspostavite ravnotežu. Ni preblizu, ni predaleko.
Dovoljno blizu da znaju da ste tu za njih ako i kad zatreba, naravno u granicama vaših mogućnosti, a dovoljno daleko da vas ne koriste, da kad pređu granicu tolerancije kažete “dosta je”, to nije ono što ja jesam i što želim od tebe.
Budite uvijek dobronamjerni i suosjećajni, sve što radite radite s ljubavlju, i iz ljubavi prema svemu i savakom. Ne tražite interes u svom djelovanju i vaš će međuljudski odnosi postati mnogo kvalitetniji.■

 

Piše: F. H.