Kažu, ovo razumiju samo oni probuđene svijesti – patnja je moj pomagač

Prosvjetljenje nije nekakvo daleko stanje svijesti koje trebamo postići u budućnosti, to je samo srce naše prirode.

Prosvjetljenje je naša istinska, unutarnja priroda. Nažalost, za vrijeme našeg duhovnog traženja, većina nas se toliko udalji od njega; toliko da čak i zaboravimo na to.

Ono je stalno prisutno u našem životu, ali mi ga jednostavno zanemarujemo. Naša pažnja je uvijek fokusirana na nešto, tako da vrlo rijetko gledamo u sebe.

Ipak, ako smo u mogućnosti fokusirati se na sebe, kratki trenutak upozorenja svijesti će nam biti dovoljan da prepoznamo tu našu istinsku prirodu, oslobođenu od emocija i misli.

U stanju probuđene svijesti, misli više neće zadržavati našu pažnju zarobljenu i tada možemo iskusiti tišinu.

U toj tišini tada možemo prepoznati sljedeće istine:

1. Iskusili smo prirodu želje, stalnu promjenjivost oblika i formi svijeta, gdje ništa ne traje, sve je dijalektično, promjenjivo. U mogućnosti smo napustiti svoje želje i ambicije.

2. Budimo se iz hipnotičke čarolije naše osobne povijesti. Mi više ne vjerujemo u ono što smo čvrsto smatrali našom vlastitom osobnom poviješću. Ovo iskustvo može nas dovesti do točke propitivanja istine o tome što smo vjerovali da je istina u vezi sa samima sobom.

3. Kada se probudimo iz sna osobnog identiteta prepoznajemo da smo slobodni prostor svijesti. Nismo jednaki sa formama koje se pojavljuju na ovom prostoru, ali mi smo sam prostor, prostor koji omogućuje pojavu oblika i formi i održava forme i oblike živima.

4. Naš unutarnji razvoj, dakle, ne ovisi samo o našem životnom iskustvu; ovisi mnogo više o našoj sposobnosti odvraćanja pažnje od vanjskog svijeta i usmjeravanja pažnje prema našem unutarnjem svijetu. Jesmo li u stanju odvratiti pažnju od umnih obrazaca, programiranih od strane naših ega i postoji li duboka želja da saznamo pravi odgovor na pitanje “Tko sam ja?”

5. Prava samokontrola ne rađa se u nama iz potiskivanja, već iz prepoznavanja i razumijevanja značenja života. Ta vrsta samokontrole će osloboditi našu svijest iz stanja identifikacije sa svijetom oblika i formi. To će stvoriti prostor između nas i funkcija uma, a na tom prostoru će biti rođena sposobnost gledanja i razumijevanje.

6. Mi smo u mogućnosti prepoznati osnovnu dualnu prirodu postojanja, činjenicu da je sreća ukorijenjena u nesreći. Neka nam naša unutarnja sloboda dopusti da sa zadovoljstvom kažemo „da“ stvarima koje nam se događaju.

7. Sada je program naših unutarnjih očekivanja već nestao, a mi se više ne identificiramo s očekivanjima drugih ljudi.

8. Sada smo svjesni da je naša patnja zapravo naš pomagač i da ona može ubrzati proces kroz koji se svijest budi u tijelu kojeg nekad pogrešno smatramo svojim.

9. Spremno prihvaćamo sve i svašta što nam se trenutno događa, bila to radost ili tuga, jer smo u potpunosti svjesni da su to dijelovi iste igre.

10. Sve što su drugi stvorili za nas je prolazno, ali ono što smo duhovno stvorili sami za sebe je trajno i stalno.

11. Svatko mora sam za sebe pronaći ono za čim traga. ■

 

 

Izvor: atma