Otkud dolaze misli?

Često sam se pitala otkud dolaze moje misli. Ili, otkud dolaze misli koje sam doživljavala kao svoje misli. Pitala sam se otkud dolaze želje koje sam doživljavala kao svoje želje i otkud dolazi impuls ili namjera učiniti nešto što sam isto tako doživljavala kao svoje. Nisam bila svjesna otkud dolaze, ali sam intuitivno osjećala da je to otkud dolaze i ono što kreira moj život, da je to ono što je kreiralo mene kao osobu; um tijelo, kroz koju kreira život u materijalnom postojanju.

Kad sam počela postavljati ta pitanja to su bila smo pitanja. Ono što je kasnije došlo, a bilo je vezano uz pitanja je bila svjesnost povjerenja u to otkud dolaze misli, namjere, želje. Kad sam postavljala ta pitanja i pokušavala dokučiti odgovor koji na žalost nije stigao, ali je s vremenom ipak stiglo povjerenje u to otkud misli, namjere, želje dolaze, tražila sam sigurnost. Tražila sam sigurnost za svoj život, za život osobe, za život ega, a istovremeno bila potpuno nesvjesna da takva sigurnost ne postoji.

Jednog sam se jutra probudila sa svjesnošću koja je bila popraćena ogromnom zahvalnošću, radošću i blaženstvom i rekla sam „Hvala što postojim i što sam svjesna da postojim“

Biti svjestan da postojiš, a ne samo imati misao o tome, ne samo imati osjećaj ili informaciju koja ti može doći na različite načine, kroz tijelo, putem rečenice.

Informacija o tome ti može doći na različite načine, ali to nije dovoljno.

Svakako je potrebno imati informaciju, jer prvo ide informacija, a onda kreacija (iako je i informacija kreacija),

Postati svjesnim da postojiš i istovremeno osjećajući neopisivu radost, blaženstvo i zahvalnost. Tada se javlja sigurnost koja pak proizlazi iz svjesnosti da bez obzira na život kroz oblik koji trenutno imaš u materijalnom postojanju, sada sam to ja Dolores, postojiš sada zauvijek.

Gledano kroz ljudsku percepciju, postojao si, postojiš i postojat ćeš zauvijek.

Tu si. Prisutan, sada, stalno.

Tvoja fizička pojavnost u trenucima te svjesnosti zrači radošću, veseljem, blaženstvom i ljubavlju.

Život sam, postojanje samo se permanentno dešava i mijenja. Ti samo svjedočiš. Život je spontan i kreira sebe kroz sebe u sebe. Ti samo svjedočiš

Sa druge strane, sada sam svjesna smisla riječi koje je Svami znao reći: „Nisi ti taj koji čini. Ja sam“. Ovdje naravno ne mislim na fizički lik Sai Babe. Već mislim na ono što je uzelo fizički lik Sai Babe, na ono što uzima sve oblike postojanja. Život sam, svjesnost sama.

Život sam – Bog je taj koji stvara sebe kroz sebe, oblikujući sve u postojanju i nas kao jedan od tih oblika.

Povjerenje proizlazi iz svjesnosti da postojiš i da ćeš uvijek postojati bez obzira koji ćeš oblik uzeti. Postojiš uvijek. I samim tim što postojiš, a ako se kao ljudsko biće pitaš, dobivaš odgovor – zaslužuješ sve što postoji jer si to zaslužio samim svojim postojanjem.

Otkud dolaze moje misli, namjere i želje. Niotkud i odasvud. One su tu, bile su i bit će. Prolaze i prolazit će. Ja kao osoba svojim antenama percepcije odabirem, Iako je i to uvjetno.

Prije nekog vremena sam spoznala, osvijestila da je daleko bolje pustiti životu da te vodi i pokaže što činiti, ako uopće nešto trebaš činiti. Tada dopuštaš postojanju da se izrazi kroz tebe, a to je sigurno najbolje od onoga što možeš. Jer za razliku od ograničene osobnosti fizičkog postojanja, postojanje samo ZNA. Postojanje zna. Stoga dopusti biti vođen, slušaj, umiri se i čut ćeš.

Radost, zahvalnost i poniznost daju najljepšu, najljubavniju i za sve najbolju kreaciju.

Svjesnost o tome da postojiš je dovoljna. To je ljubav, to je radost, to su spokoj i blaženstvo

Namaste

Sai Ram ■

 

 

Izvor: makaree.blogspot.ba