SABLASNO DJELOVANJE NA DALJINU: Naučnici napokon smislili kako će dokazati kontroverznu Einsteinovu teoriju

Prije gotovo stotinu godina Albert Einstein je predložio kontroverznu teoriju kvantne fizike, poznatu kao ‘sablasno djelovanje na daljinu’.
U toj se teoriji sugerira da nešto nedostaje u teoriji uplitanja, koja govori da dvije fizički odvojene čestice mogu imati međusobno povezana svojstva koja se mijenjaju istovremeno i ako se djeluje samo na jednu česticu.
A sada se znanstvenici nadaju dokazati kako je Einstein bio u pravu, i to tako što će iskoristiti nešto što se obično ne veže s kvantnom fizikom – ljudsku svijest, piše Daily Mail.

Uplitanje sugerira kako dvije fizički odvojene čestice mogu imati spojena svojstva, čak i ako su udaljene više svjetlosnih godina. To bi značilo da svaki signal koji putuje između te dvije čestice putuje brzinom većom od brzine svjetlosti.
Einstein je bio uvjeren kako to implicira da nešto nedostaje u teoriji uplitanja, ali nije mogao otkriti što.

Bellov test

U nadi da će uspjeti dovršiti Einsteinovu teoriju, fizičar John Bell je 1964. smislio test. Njegov eksperiment sastoji se u stvaranju dvije upletene čestice koje se šalju u različitim smjerovima, s uređajem koji mjeri spin svake čestice.
Zatim se pomoću generatora nasumičnih brojeva promjene postavke uređaja, tako da je nemoguće da jedna čestica ‘zna’ postavke uređaja kod druge. Mjerenja se vrše u nekoliko nasumično odabranih intervala.

Ako je Einstein bio u pravu, te postoji sablasno djelovanje na daljinu, onda će rezultati mjerenja biti potvrđeni u eksperimentima. No nažalost po njega, svi dosadašnji eksperimenti pokazali su da je bio u krivu, te da sablasno djelovanje na daljinu izgleda ne postoji.
No neki znanstvenici tvrde kako generator nasumičnih brojeva nije stvarno nasumičan, te da ga možda kontrolira mehanizam još neotkriven u fizici.
Pravu nasumičnost stvara samo ljudski um

Dr. Lucien Hardy, fizičar s Instituta za teoretsku fiziku Perimeter u Kanadi sada se nada da će uspjeti zaobići taj mehanizam, i to koristeći neočekivani alat – ljudski mozak.
Dr. Hardy je predložio eksperiment u kojemu su dvije čestice udaljene 100 kilometara, sa 100 ljudi na svakoj strani, i svi su priključeni na instrument koji im može čitati moždanu aktivnost.
Signali moždane aktivnosti koriste se za kontrolu postavki na svakom uređaju za mjerenje.
Hardy se nada kako će moći izvršiti brojna mjerenja svake čestice kako bi pronašao maleni djelić u kojem su moždani signali prouzročili identične promjene postavki prije nego što su one stigle na svoje odredište.

Vjeruje da, ako se količina koleracije između mjerenja pokaže različitom od ranijih Bellovih testova, to bi moglo značiti da sablasno djelovanje na daljinu ipak postoji.
“Ako bi mogli vidjeti povredu kvantne teorije samo kada imate sustave koji se smatraju svjesnima, od ljudi ili drugih životinja, to bi sigurno bilo zanimljivo”, rekao je Hardy.

Osim dokazivanja kako je Einstein bio u pravu, to bi pitanje moglo postaviti i pitanje postoja slobodne volje.
Hardy je rekao da čak i ako fizika kontrolira slobodni svijet, ako ljudski um nije načinjen od iste tvari, mogli bismo zaobići fiziku pomoću slobodne volje.
“To ne bi riješilo pitanje, ali bi definitivno imalo velikog utjecaja na pojam slobodne volje”, rekao je.

Važnost svjesne misli

No neki misle kako se korištenje nestrukturiranih moždanih signala ne razlikuje puno od korištenja generatora nasumičnih brojeva. Tako profesor Nicolas Gisin sa Sveučilišta u Ženevi kaže kako bi bilo bolje kada bi se za eksperiment korisnila svijesna misao.

“Postoji enormna vjerojatnost da se neće dogoditi ništa posebno, i da se kvantna fizika neće promijeniti”, rekao je Gisin.
“Ali ako netko napravi eksperiment i dobije iznenađujuće rezltate, nagrada će biti enormna.

“Bilo bi to prvi put da mi znanstvenici možemo staviti svoju ruku na um, ili problem svijesti.” ■

 

 

Izvor: znano.st