fbpx

Svim onima koji su već PROBUĐENI, a to ne znaju.

Posvećeno svim onim divnim ljudima koji iz petnih žila pokušavaju stići do tog famoznog buđenja, ne znajući da su sasvim vjerovatno, već probuđeni.

Siguran sam da će upravo ti ljudi, čitajući ovaj tekst, prepoznati sebe u većini ovih redaha, ako ne u svima.

Čestitam Vam. Vi ste oni koji su smogli hrabrosti da učine onaj najteži prvi korak; da posumnjaju u svoje dotadašnje odluke, stavove i uvjerenja. Kao rezultat toga blagosloveni ste darom Kreacije, istinskim iskustvom i životom.

Možda je taj prvi korak izgledao ovako:

Dođe vrijeme u svačijem životu kada napokon, u sred svojih strahova i ludosti, kada stanete u pola koraka i negdje u dubini vlastitog bića čujete vrisak i vapaj – DOSTA! Dosta borbe, muke, plača, krivnje, i napora da se jedva održite na površini. Tada, baš kao dijete u izljevu frustracije, kroz grč počneš da gledati svijet oko sebe nekim drugim očima.

To je tvoje BUĐENJE!

A kada se proobudiš;

Po prvi put shvataš da je došlo vrijeme da prestaneš samo čekati u nadi da se nešto desi, promijeni, da prestaneš očekivati da sreća sama dođe, a sigurnost i stabilost da se niotkud pojave il’ padnu s neba.

Shvatiš da u “stvarnom svijetu” sretni završeci ne dolaze sami. Da sve polazi upravo od tebe. I iz prihvatanja te spoznaje rađa se novi spokoj.

Probudi se u tebi jasno shvatanje činjenice da te u životu neće svi razumjeti, prihvatiti ili voljeti, cijeniti i odobravati ono ko ti jesi… i da je to OK. Svi imaju pravo na vlastito viđenje života i na vlastito mišljenje. I ne postoji niti jedan opravdan razlog da gajiš loša osjećanja prema njima ili prema sebi samom.

Naučiš važnost voljenja i podržavanja samoga sebe, a u tom procesu se rađa novo samopouzdanje iz samo-odobravanja.

Prestaneš prigovarati i okrivljavati druge ljude za sve one stvari koje su ti učinili (ili nisu učini a “trebali su”) i prihvatiš mogućnost da se dešavaju i neočekivani ishodi u odnosima.

Naučiš da ljudi ne govore uvijek ono što misle i da ne misle uvijek ono što govore, niti da se njihov svijet vrti oko tebe. I imaju svako pravo na to.

Tako da, vremenom naučiš da se sam zalažeš za sebe, da ne očekuješ da to drugi učine i kroz shvatanje toga javi se osjećaj sigurnosti proizašao iz oslanjanja na samoga sebe.

Prestaneš suditi i upirati prstom i počneš prihvatati ljude onakve kakvi oni jesu. OK su takvi kakvi jesu. Prestaneš tražiti njihove promašaje i uobičajene ljudske mane. Kroz to se rodi osjećaj mira i zadovoljnosti, a sve iz čina opraštanja sebi i drugima.

Naučiš se otvarati prema novim svjetovima i prema novim gledištima. Počneš proispitivati i redefinirati ko ti zaista jesi i za šta se zaista zalažeš.

Počneš primjećivati razliku između želja i potreba i počinješ odbacivati doktrine i uvjerenja koja si prerastao ili nisi trebao nikad ni prihvatiti kao ispravna.

Uviđaš da postoji nešto divno i moćno u stvaranju i doprinosu, i prestaješ manevrisati kroz život kao “konzument” u potrazi za novim fix-om.

Naučiš da principi poput iskrenosti i integriteta nisu samo zastarjele ideje neke prošle ere, već su vezivo koje drži na okupu temeljne vrijednosti na kojima valja izgraditi cijeli život.

Shvatiš da ne znaš sve, da nije tvoj posao da spašavaš cijeli svijet i da ne možeš ispraviti ono što od početka nije ispravno. Možeš samo sagraditi nešto novo i nositi na leđima križ koji sam biraš da nosiš. Zapamti da se mučenici spaljuju na kolu.

Onda učiš o ljubavi, pa naučiš da odnose gledaš onakve kakvi oni stvarno jesu, ne onako kakvima bi ti htio da oni budu. Naučiš da “sam” ne znači “usamljen”.

Prestaneš pokušavati da kontrolišeš ljude, situacije i ishode. Naučiš razliku između krivnje i odgovornosti i važnost postavljanja granica. Naučiš reći NE.

Prestaneš ulagati snagu u izbjegavanje onog što osjećaš. Prestaneš prividno zaglađivati stvari i počneš prihvatati svoje potrebe.

Naučiš da tvoje tijelo zaista jeste tvoj hram. Počneš voditi veću brigu i tretirati ga s dozom poštivanja. Jedeš uravnoteženo, piješ više vode i provodiš više vremena u različitim aktivnostima.

Jasno vidiš kako umor hrani sumnju, strah i nesigurnost, tako da više vremena rezervišeš za odmor.

Kako hrana ojačava tijelo, tako radost i smijeh jačaju duh. Provodiš više vremena smijući se i “igrajući se!.

Naučiš da u životu dobiješ ono što jesi, ne ono što želiš.

Shvatiš da je sve što je vrijedno ostvarenja, isto tako vrijedno i truda. Naučiš razliku između željenja i ulaganja određene akcije ka ostvarenju cilja.

Najvažnije, naučiš da ti za ostvarenje bilo čega treba pravac u kojem ćeš se kretati, malo discipline i ustrajnosti. Naučiš da niko ne može sve postići sam i da je u redu zatražiti pomoć.

Naučiš da se trebaš plašiti jedino samog straha. Naučiš kako izaći iz zone komfora i kako odagnati svaki strah. Shvataš da se ništa ne bi ni desilo, a da nije bilo za tvoje najveće dobro. Predati se strahu znači dići ruke od ideje da život živiš po vlastitim pravilima.

Naučiš da stvari ne moraju da se dese baš onako kako si ti zamislio. Prestaneš to doživljavati kao lični napad i shvatiš da se tako desilo s dobrim razlogom. Samo trebaš ostati otvoren prema opciji da u svemu tome leži neki znak ili neka pouka. Život nije protiv tebe. Ti jesi život i život jeste ti. To je samo-podržavajući koncept koji nikad ne ide sam protiv sebe.

Nije uvijek sve nečija greška. Stvari se ne dešavaju uvijek u skladu s našim željama, već u skladu s tim ko mi jesmo i šta mi to očekujemo da se desi. Stoga naučiš graditi mostove, a ne zidove.

Naučiš da “negativna” osjećanja kao što je ljutnja, zavist i prezir moraju biti shvaćena i pročišćena, inače će zatrovati tvoj život i Univerzum koji te okružuje.

Naučiš biti zahvalan i naučiš cijeniti mnoge male stvari koje uzimamo zdravo za gotovo. Neke od tih stvari mnogi samo sanjaju: pun frižider, tekuću vodu, pitku vodu, krevet, krov nad glavom, topao tuš, prijatelja…

Tad počneš preuzimati punu odgovornost za sebe i daš sebi čvrsto obećanje da nikada nećeš izdati sebe i ponovo pristati na bilo šta manje od onog što ti duša želi.

Učiniš važnim u svom životu da se smiješ, da vjeruješ i da ostaneš otvoren prema svim divnim mogućnostima i svim mogućim ishodima, ma kakvi oni bili.

Na zamagljenom prozorskom staklu prstom nacrtaš sunce koje se smiješi i nastaviš uživati u životu.

Na kraju, sa srcem punim povjerenja u sebe, u Boga i Univerzum koji je tvoje rodno mjesto, zauzmeš se za želje vlastite duše, duboko udahneš i bez straha počneš stvarati život koji želiš živjeti, najbolje što umiješ.

Digiprove sealCopyright protected by Digiprove © 2017